Mi smo ubrajali u škrte ljude sve one koji su htjeli dati zajam svome bratu u vjeri, jer mi smo se međusobno pomagali. Brat bratu je volio više nego samom sebi. Tako mi Allaha, gledao sam kako musliman svoj ogrtac polovi da bi pomogao onome koji ogrtača nije imao. A drugi bi prepostio dan, i kada dođe vrijeme iftara, otišao bi kod svog brata u vjeri i rekao: "Ja sam danas postio u ime Allaha džellešanuhu! Želim da i ti imas udjela u mom dobru, pa pruži mi nešto čime bih okončao svoj post!" i on bi mu davao čašu vode ili šaku hurmi zato da bi mu Allah džellešanuhu podario nagradu kao i postaću.
Upamtio sam vrijeme kada se čovjek brinuo oko porodice svog brata, kada umire i četrdeset godina. Upamtio sam vrijeme kada su ljudi naređivali svojima da ne odbiju nijednog potrebnog (pomoći) i ne ostave ga razočaranim.
Nije grijeh jesti i piti u kući svog prijatelja i prije nego te on osobno ponudi.
Čovjek će biti pitan za sve što potroši i za izdatke na svoje roditelje. Jedino neće biti pitan što je potrošio na brata u vjeri i u druge pokornosti Allahu džellešanuhu, jer se On stidi pitati ga za ono što je u tu svrhu potrošio.
Nije ljudski da čovjek zarađuje na svom bratu - drugom čovjeku
Home 
