Price...

Naslov komentara: Price... Sun Nov 25, 2007 9:55 pm

ZA BOLJE DANE

Selma je bila odlicna ucenica cetvrtog razreda.Ne samo to,ona je bila najbolja ucenica u svom razredu.Nikada je ucitelj nije mogao zateci ne spremnu osim kada bi kunjala na casu pa ne bi dobro cula pitanje.Tako je bilo i ovog dana.“Selma,zar opet?“,
trgnuo je glas ucitelja.“Koji je danas razlog tvog odsustva s casa?“upitao je.Gotovo mehanicki Selma se digla na noge.“Izvinite ucitelju,ali babo danas ima vazan sastanak,a ja jos ne znam popeglati odijelo tako da sam ga peglala do ponoci i na kraju je dosla komsinica i popravila...“Prekidose je osmijesi djece u razredu.Ucitelj je samo zlovoljno progundzao:“Trebala si odmah zvati komsinicu“!Dok je sjedala suze su se nizale niz mlado, nenaspavano lice.Na izrugivanje djece se vec bila navikla ali bi je uvijek iznova uvrijedilo uciteljevo nerazumjevanje.Presutjela je da je poslije ponoci jos dva sata bila budna, jer je vjezbala matematiku.
Pogledala je kroz prozor i misli joj odlutase u proslost.Za sedmicu dana njen brat puni svoju prvu godinu.Godina dana,duga,preduga je prosla od kada se Selmin zivot promijenio.
Tog dana Selma je ispratila svoju mamu u bolnicu svu sretnu i radosnu.Dok joj je pomagala spakirati stvari, njena mama je radosno mazila, i cas ucila dove, cas pjevusila ilahije.Na vratima su se izljubile,a Selma nije ni slutila da posljednji put grli i ljubi svoju majku.Zakljucala se i radila domaci zadatak iscekujuci oca koji je mamu odvezao u bolnicu.Nije proslo mnogo i babo se vratio.Rekao je da je mama dobro i da samo trebaju cekati da im jave kada se bude rodio novi clan njihove porodice.Sati su prolazili sporo i tek nakon sto su klanjali aksam namaz telefon je zazvonio.Babo se s velikim nestrpljenjem javio,a Selma je buljila u njega.“Da,ja sam“,cula je svog oca,“Ozbiljno,Selma dobila si brata!Allahu ekber“,uzbudjen, podvikivao je Selmin otac.Odjednom babina sva sreca i uzbudjenje su stali,a lice mu je promjenilo izgled dok je slusao sta mu glas s druge strane govori.“Da,odmah dolazim“,rekao je kratko i spustio slusalicu.Zurio je u prazno casak-dva,a onda se pribrao i pogledao u Selmu.
„Selma ,duso,dobila si jakog i zdravog brata,elhamdulillah,samo mama se ne osjeca bas dobro pa ja sad odoh da vidim sta joj treba“.Uzeo je kljuceve,poljubio svoju kcer i izasao.Selma je bila dosta samostalno dijete tako da je znala sta da radi,ali ipak nocu nije ostajala sama pa se sada pomalo plasila.Nastojala je sama sebe da ohrabri time sto je zamisljala dolazak mame i brata kuciRadovala se je , jer je vec odavno zeljela brata ili sestru.
Klanjala je jaciju,a babe jos nije bilo.Doci ce on,tjesila je sebe i legla da spava.
Ujutro je probudio sabahski ezan ali ne i njena majka.Malo se vrtjela pa se ponovo zavukla u toplu postelju misleci:“Nema mame,nece znati da nisam klanjala“.A onda opet kao da neko rece:“Selma,mama ne vidi ali vidi tvoj Gospodar kome se klanjas“!Kao necim udarena skoci iz kreveta,uze abdest i kanja sabah-namaz.Mama joj je pricala i sad se uvjerila da su uz nju meleci koji je navracaju na dobro.Bila je ponosna na sebe sto je poslusala njih,a ne sejtana prokletog.Jedva je cekala da to isprica majci.Krenula je u sobu da probudi babu i vidjela da on ustvari nije ni dolazio kuci.Tjelom joj prodje neki grc pri pomisli da je sama spavala,ali opet joj na um padose majkine rijeci da insan nije sam,da ga uvijek cuvaju meleki.
Kada je bilo vrijeme skoli Selma se spremila i krenula.Tri puta se vracala da provjeri da li su vrata dobro zakljucana.U skoli se svima hvalila kako je dobila brata,i jedva je cekala zadnji cas da pohita kuci.
Dosavsi pred ulaz svoje zgrade Selma opazi mnoga auta.Prepoznala je dajdjino auto,pa tetkovo,amidjino...“Eno i dedo mi je stigao“,naglas progovori i potrca u haustor.
Vrata su bila otkljucana i Selma udje.Sve je bilo tiho,i ne onako kako je ocekivala Selma.Amidjinca i tetka su nesto radile u kuhinji,ostali su sjedili u dnevnom boravku kada im Selma nazva selam.Pogledom je trazila majku i zastade na babinom bolnom licu.Tog trenutka shvati da nesto nije u redu.Mozda se brat razbolio,mislila je.Otac usta,zagrli je i povede u njenu sobu.
„Moramo ozbiljno razgovarati“,tiho progovori.Selma mu uputi upitan pogled i na licu svog oca ugleda suze.Lice mu je bilo veoma zabrinuto,nekako strasno,valjda nije spavao,mislila je Selma“Babo place“,cudila se,“cak i ne krije suze.“
„Selma,ljubavi,moras biti jaka,“poceo je.“Mama je sinoc imala tezak i komplikovan porod koji njeno tijelo nije moglo da podnese.Otisla je na onaj svijet.Bolno je jecao i kao da se vise nije obracao Selmi,toj devetogodisnjoj djevojcici nastavio.“Selma moramo ostati jaki,ona je dobro insaallah,zadnje rijeci su joj bile sehadet .Selma.Cekace nas u Dzennetu ako bogda.“
Sada je i Selma jecala.Grlili su se i gusili u suzama.Nijemo su obecali jedno drugom da ce izdrzati uz Allahovu pomoc.
Dani su prolazili,a Selmi je bivalo sve teze.Mislila je s vremenom ce se navici ali kako je vrijeme odmicalo tuga se samo produbljivala.Brata Bilala je nana uzela da odgaja.Trazila je i Selmu ali otac je nije dao.“Ako mi i nju uzmes,onda si mi uzela i zivot,ona mi je sva utjeha“govorio je.U pocetku su rijetko posjecivali brata.Kao da su ga krivili za smrt voljene osobe,ali Selma se borila protiv toga i ma koliko joj je bilo tesko cesto je molila babu da posjete nanu i Bilala.To ime mu je majka htjela dati dok je jos bio dio nje.Babo i Selma se tada nisu slagali ali kada je majka preselila Bilal kao da se rodio s tim imenom.
Djevojcica se trudila da bar u kucnim poslovima zamijeni majku.Brzo je ucila pa je nesto i kuhala,prala,cistila.Zeljela je da olaksa ocu,a on s druge strane ponekad bi je kritikovao zasto se toliko zamara.Kada bi tada ugledao Selmino tuzno lice odmah bi je uposlio necim jer je shvatio da joj to olaksava patnju i tugu za majkom.
I tako dani su prolazili,evo sace godina.
Zavrsio se skolski dan i Selma pohita u dvoriste.Petkom bi otac izlazio ranije kuci zbog dzume-namaza pa bi svratio po Selmu u skolu.Vidjela je da je vec ceka ispred,sjela u auto i poselamila oca.Dosavsi kuci rekao joj je da teba s njom ozbiljno da razgovara.Selma se preznoji,srce joj jako zalupa a glas utihnu.Prisjetila se dana kad joj je babo saopstio da je majka preselila.“Sta li je sad?“,pitala je samu sebe.
Otac se ,vidjevsi njenu uznemirenost nasmija i rece:“Hej ludice,nije nista opasno!“Selma odahnu ali jos uvijek je iscekivala izhod svega.“Pa ovako“;poce otac.“Vidis da nam je veoma tesko bez mame.Ja se brinem za tebe dok me nema,a ti se iscrpi radeci po kuci da bi je zamijenila.“
„Babo,jeli mu'minka?“pitanjem ga prekinu Selma.
Sada je otac ostao zatecen.Znao je da mu je kci mala pametnica ali ga je uvijek iznova iznenadjivala.
„Da,kceri,vjernica je“
„Onda se babo ozeni,ali imam dva uvjeta“
„Reci,golubice moja“s olaksanjem ce otac.
„Prvi je babo,da Bilal dodje kuci“,kao iz topa rece.Otac je preduhitri:“To se podrazumijeva,a drugi?“
„Babo zamoli je da ne nosi mamine haljine i hidzabe,zastade.To bi bilo previse bolno.To boli...“
Zajecase oboje i zagrlise se,ali ovog puta suze su bile suze olaksanja za bolje dane koji dolaze...

Naslov komentara: Re: Price... Sun Nov 25, 2007 10:01 pm

Gluhonijemi Mervan - najrječitiji dječak

Te večeri bio sam zajedno sa svojim sinom Mervanom u kući. Razmišljao sam i kovao plan gdje da idem sa svojim prijateljima. Bilo je to poslije akšam namaza. Odjednom, moj sin Mervan, počeo mi je govoriti svojim pokretima: "Oče! Zašto ti ne klanjaš?" Zatim je podigao svoju ruku prema nebesima govoreći mi da me Allah vidi. Predamnom je počeo da plače. Stavio sam ga pored sebe, međutim, ustao je i pobjegao.

Ovo je priča jednog stanovnika Medine Munevvere. ''Imam trideset i sedam godina. Oženjen sam i imam djecu. Sve što je Uzvišeni Allah zabranio, ja sam činio. Što se tiče namaza nisam ga obavljao u džematu s drugima, osim u nekim posebnim prilikama, a i tada sam to činio kako bih se prikazao i dodvorio drugima. Družio sam se sa lošim društvom. Uglavnom, onaj koji se najviše družio sa mnom i najviše provodio vremena uz mene, bio je šejtan. Pored ostale djece imao sam sina Mervana, sina od sedam godina. Bio je gluhonijem. Međutim, majka vjernica, zadojila ga je mlijekom imana i spoznaje.

Te večeri bio sam zajedno sa svojim sinom Mervanom u kući. Razmišljao sam i kovao plan gdje da idem sa svojim prijateljima. Bilo je to poslije akšam namaza. Odjednom, moj sin Mervan, počeo mi je govoriti svojim pokretima: "Oče! Zašto ti ne klanjaš?" Zatim je podigao svoju ruku prema nebesima govoreći mi da me Allah vidi. Predamnom je počeo da plače. Stavio sam ga pored sebe, međutim, ustao je i pobjegao. Nakon kratkog vremena, otišao je do kupatila i abdestio se. Taj abdest je naučio gledajući svoju majku dok bi se ona pripremala za namaz. Moja supruga, koja je bila hafiza Kur'ana, mnogo me je savjetovala, ali bez koristi. Moj sin Mervan, gluhonijemi Mervan, došao je pred mene i svojim pokretima mi rekao da malo sačekam. Stao je ispred mene i klanjao. Nakon što je obavio namaz, izašao je iz sobe i brzo se vratio s Mushafom u ruci. Stavio je Mushaf pred mene i odjedanput, bez ikakvog prevrtanja stranica, otvorio ga je i stavio prst na jedan ajet. To je bio 45. ajet sure Merjem: "O oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug". (Prijevod značenja) Zatim je prsnuo u plač. I ja nisam više mogao da izdržim. Plakao sam sa svojim sinom Mervanom. Nakon kraćeg vremena ustao je i počeo mi brisati suze. Poljubio me je u glavu, a zatim rekao svojim pokretima: "Oče moj! Klanjaj prije nego li te spuste u zemlju!" Tako mi Svevišnjeg Allaha, samo On Uzvišeni zna koliko sam se tada prepao. Skočio sam i počeo paliti svjetla po kući. Mervan me je pratio iz sobe u sobu. Gledao me je začuđeno i svojim pokretima govorio: "Pusti sada svjetla. Hajdemo u veliki, Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžid." Rekao sam mu da ćemo ići u mesdžid koji je pored naše kuće, u komšiluku. Odbio je, osim da ide u Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžid. Otišli smo na jaciju namaz. Bio sam mnogo uplašen, a Mervan nije skidao pogleda s mene. U Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu bilo je mnogo ljudi. Progurali smo se nekako do Revde. Uspostavljena je jacija. Prvi rekat! Kad!!! Imam je počeo da uči riječi Uzvišenog, kao što stoji u prijevodu značenja: "O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna." (Prijevod značenja En-Nur, 21) Nisam mogao da se suzdržim od plača. Mervan pored mene, vidjevši me da plačem, počeo je plakati. U toku namaza, izvadio je iz moga džepa maramicu i počeo mi brisati suze. Nakon namaza nastavio sam da plačem, a on da briše moje suze. Tako smo proveli cijeli sahat, nakon čega mi je Mervan rekao: "Dobro je oče. Ne boj se!" Vratili smo se kući. Vidjevši nas uplakane, supruga i ostala dječica su počeli plakati. Mervan ih je razveselio svojim pokretima govoreći: "Naš babo je klanjao jaciju namaz u Haremu!" Ispričao sam svojoj supruzi šta mi se desilo i u ime Allaha Svevišnjeg je upitao: "Jesi li mu ti zabilježila mjesto u Mushafu, pa mi ga je otvorio pokazujući onaj ajet?" Tri puta se zaklela Allahom da to nije učinila, a zatim mi je rekla: "Zahvaljuj Allahu na ovoj uputi!" To je bila moja najljepša noć!

Sada, hvala Allahu, ne propuštam namaz u džematu. Napustio sam loše društvo. Osjetio sam slast vjere. Kada bi me vidio to bi primjetio na mome licu. Nastavio sam da u sreći, slozi i razumijevanju živim sa svojom suprugom i dječicom, posebno sinom Mervanom, kojeg sam mnogo zavolio. Kako i ne bih, kada me je Allah uputio na njegovim rukama?!''

Preuzeto sa predavanja „Odabrali smo za vas“ od uvaženog šejha Halida Rašida